“Nisam ja pronašao abonos, pronašao je on mene” – tako govori Hrvoje Benković, prirodoslovac, stolar, kipar, arheolog i umjetnik – amater. Teško mi je reći što je od toga svega zapravo Hrvoje, sve nabrojano ili pojednostavljeno – zaljubljenik u hrast i povijest Posavine.

abonos

Kada sam kretala na dogovoreni sastanak prema gradiću Orašju, koje se smjestilo tik uz hrvatsku granicu u Bosni, mislila sam da idem saznati činjenice o abonosu. Vraćajući se prema kući, shvatila sam da sam dobila priču o neobičnom i iznimnom čovjeku!

To je bilo prije ravno deset godina. Od tada se Hrvojev život i život abonosa prepleću. Ostavio je svoj stari posao ugostitelja i krenuo nesigurnim životnim tokom vođen Abonosom.

Abonos (crni hrast, crni dub) je drvo hrasta lužnjaka koje je nekoliko tisuća godina sazrijevalo u mulju rijeka bez prisustva zraka mijenjajući svoja svojstva. Promjene se dešavaju pod utjecajem minerala u vodi, čineći da drvo postupno mijenja svoju boju od svijetle do bakrenosmeđe i crne. Potpuno crno drvo je staro oko 7-8 tisuća godina. Osim same boje, drvo mijenja i svoju tvrdoću, tako da poprima do 40% veću tvrdoću nego što je imalo prije preobrazbe u abonos. Nakon vađenja iz svog tisućljetnog staništa s dna korita rijeke, uz pomoć specijalno obučenih ronilaca za rad u mutnim vodama, deblo abonosa potrebno je strpljivo i brižno sušiti jednu godinu, kako se naglom dehidracijom ne bi raspalo u prah.

 

Nalazišta abonosa su i u svijetu vrlo rijetka. U našim krajevima nalaze se u starim i sadašnjim koritima rijeka Save, Vrbasa, Bosne, Drine i Krapine. Drvo abonosa je iznimno važno i u proučavanju klimatske prošlosti Zemlje. Godovi hrasta u sebi skrivaju tajnu prošlosti koja bi mogla razotkriti i magličastu budućnost planete, a time i samu budućnost čovječanstva. Tako se barem nadaju znanstvenici i studenti američkog sveučilišta Cornell s kojima obitelj Benković ima sada već višegodišnju suradnju na projektu otkrivanja povijesti klimatskih promjena. Redovno im šalju uzorke iz kojih znanstvenici pokušavaju složiti komplicirani mozaik prapovijesti, a ovo ljeto je skupina znanstvenika opet boravila u Orašju oduševljena bogatim savskim nalazištima.

trupac

Hrvoje se nada da će se suradnja u budućnosti proširiti, jer je do sada izvučen tek djelić bogatstva abonosa, te da će Orašje postati svojevrsni svjetski dendrokronološki centar.

Nakon godina lutanja i istraživanja rijetkih napisa o abonosu, Hrvoje je sam svojim pokušajima i pogreškama usavršio tehnike sušenja i obrade ovog iznimno tvrdog drveta. Shvatio je da će drvo ponovo oživjeti, samo ako ga obradi sa što manje izmjena zadržavajući mu što je moguće više izvorni, prirodom stvoreni oblik. Danas Hrvoje u svojoj radionici izrađuje parket, namještaj, lule i razne dekorativne predmete od punog ili furniranog drveta, igrajući se i kombinirajući sve nijanse i oblike abonosa. Za završnu obradu drveta koristi isključivo specijalna ulja, ne želeći narušiti prirodnost drveta umjetnim lakovima. Svaka neusklađenost u obliku i strukturi drveta se poštuje i naglašava kao ljepota nesavršenosti. Hrvoje i sam govori da mu ideja za izradu predmeta dolazi iz samog drveta nakon proučavanja njegovog oblika i boje.

Većina uzoraka abonosa poslana je na analizu utvrđivanja starosti metodom izotopa ugljika C-14 u institut Ruđer Bošković ili diljem svijeta. Hrvoje nam ponosno pokazuje rezultate analize starosti prvog trupca (5890 godina) koji su mu konačno potvrdili da je pronašao nešto važno.

Svaki komad namještaja je unikatan i jedinstven – stolice, kreveti, ogledala, škrinje i svijećnjaci. Sve se ručno obrađuje i stvara. Ne mogu napraviti dva identična komada – govori Hrvoje dok nam pokazuje namještaj na kojem trenutno radi – veliki ormar. Bitno mi je da je i funkcionalan, ne samo lijep – govori dok objašnjava najnoviju kreaciju. Sav namještaj sam dizajnira, a neki komadi izgledaju da dolaze iz neke strane, daleke i nepoznate kulture.

namještaj masivni

Hrvoje je posebno ponosan i na svoj izložbeni prostor – muzej u kojem je, osim namještaja, izložio i ostatke prapovijesnih životinja, koje je slučajno našao dok je vadio abonos. Kosti i zubi mamuta, nosoroga i bivola te primitivna oruđa iz bakrenog doba poslagani su uredno na police uz osnovna objašnjenja. Tko mu je pomogao oko prepoznavanja kostiju, pitam ga. Nitko – odgovara – sam, uz pomoć interneta i knjiga koje godinama proučavam.

Dok priča o drvetu i kostima u očima mu otkrivam čudan sjaj zanesenjaka i čudaka koji su mijenjali svijet. Želja mi je da otvorim Muzej hrasta lužnjaka u skoroj budućnosti – priča ovaj neobičan čovjek, samouki prirodoslovac, arheolog, umjetnik i poštovatelj Prirode, dok nam pokazuje veliki kompleks budućeg etno sela u okviru kojega bi se trebao nalaziti i muzej.

drveni krevet od hrastovine

Dok napuštam Orašje, razmišljam o ovom neobičnom čovjeku koji je izabrao težak i nesiguran put kojim ga vodi njegova abonos-vizija. Nakon pozdrava i obećanja da se ubrzo opet vidimo, ako ne prije, ono na otvorenju muzeja, Hrvoje stavlja kacigu na svoju dugu kosu neobavezno svezanu u rep i na motoru nestaje u izmaglici ostavljajući me u čuđenju saznanja da vizionari i sanjari još uvijek postoje.

abonos drvo